Ruska pravoslavna crkva

Zvaničan sajt Moskovske Patrijaršije

ruska verzijaukrajinska verzijaMoldavska verzijagrčka verzijaЕнглеска верзија
Patrijarhat

Mitropolit volokolamski Ilarion: Svakodnevno gubimo oko hiljadu ljudi zbog korona virusa

Mitropolit volokolamski Ilarion: Svakodnevno gubimo oko hiljadu ljudi zbog korona virusa
verzija za štampanje
27. oktobar 2021. 09:20

Dana 23. oktobra 2021. godine, u emisiji „Crkva i mir“, koja se emituje na kanalu „Rusija 24“ subotom i nedeljom, predsednik Odeljenja za spoljne crkvene odnose Moskovske Patrijaršije mitropolit volokolamski Ilarion odgovarao je na pitanja voditeljka Jekaterina Gračeva i TV gledaoci .

E. Gracheva : Zdravo! Ovo je vreme programa „Crkva i mir“ na TV kanalu „Rusija 24“. Ovde svake nedelje postavljamo pitanja predsedniku Odeljenja za spoljne crkvene odnose Moskovske Patrijaršije, mitropolitu volokolamskom Ilarionu. Zdravo Vladyka!

Mitropolit Ilarion : Zdravo, Katarina! Zdravo draga braćo i sestre!

E. Gracheva : Vladika, 15. oktobra u zemlji je počeo Sveruski popis stanovništva. Nekoliko desetina pitanja u ovom upitniku. Mora se reći da je poslednji ovako opsežan popis bio 2010. godine. Pitanja su veoma različita: odnose se na uslove stanovanja, nivo obrazovanja, strukturu porodice, nacionalnost, ali u ovom upitniku nisam našao pitanja o religiji. Šta mislite o pitanjima u ovom upitniku? Da li ste upoznati sa njima i koje biste tu dodali?

Mitropolit Ilarion : Mislim da u upitniku ima zaista mnogo pitanja, i mnoga se ne tiču ​​čoveka, već, na primer, mesta gde živi, ​​od kog materijala su zidovi njegove kuće itd. Verovatno su takva pitanja neophodna za razvoj stambene i transportne infrastrukture, objašnjavaju stručnjaci. Mislim da mnogi neće moći da odgovore na neka pitanja, ali koliko sam razumeo, odgovaranje na sva pitanja je fakultativno.

Sada me mnogo više brine nešto drugo: da svakodnevno gubimo skoro hiljadu ljudi. Sada ćemo prepisati populaciju, ali će proći nekoliko meseci i izgubićemo deo ove populacije. Čini mi se da sada treba baciti sve snage na ovo. Zdravstveni sistem nije gumeni. Bolnice su sada pretrpane. Moji prijatelji su hteli da pošalju dete u bolnicu sa nekom prilično uobičajenom stomačnom bolešću, ali se ispostavilo da u moskovskim bolnicama nema mesta. Ponuđeno im je da odvedu dete u Sergijev Posad. To jest, deca i odrasli obolevaju, ljudi umiru. Konstantno obaramo antirekorde po oboljevanju i mortalitetu. Pre svega, moramo nešto učiniti po tom pitanju.

E. Gračeva : Dakle, mislite, Vladyka, da bi vakcinacija mogla da bude obavezna kako bi se smanjio teret medicinskog osoblja i bolnica. Da li sam dobro razumeo?

Mitropolit Ilarion : Dobro razumete. Ne verujem da bi vakcinacija trebalo da bude obavezna za sve, ali bi, po svemu sudeći, trebalo da postane obavezna za mnoge kategorije radnika – za one koji rade sa drugim ljudima. Ako ne želite da se vakcinišete, ostanite kod kuće, ne izlazite napolje, nemojte postati potencijalni izvor infekcije za druge ljude. Ako imate neki domaći zadatak, na primer, pisac ste, možda ne morate da se vakcinišete. Ali ako radite u društvenoj sferi, ako ste učitelj ili učitelj, ako je vaša profesija povezana sa stalnim kontaktom sa ljudima, onda mi se čini da bi vakcinacija za takve ljude trebalo da bude obavezna.

Štaviše, smatram da je potrebno pažljivo razmotriti mehanizme podsticanja ljudi na vakcinaciju. Vakcinacija se desila i dešava se besplatno, vakcina je opšte dostupna, ali mnogi ljudi ne žele da se vakcinišu, a sada vidimo šta se dešava oko nas. Mislim da je ovo veoma alarmantna, žalosna i tragična situacija. S tim se mi sveštenici suočavamo svaki dan. Pišu nam: neko je bolestan – tražimo od njega da se pomoli, pa pišu da je odveden u bolnicu, priključen na respirator, pa ga mole da se moli za mir... Ovo sada čujemo svaki dan.

E. Gracheva : Vladyka, vaša izjava u jednoj od prošlih emisija da je kampanja vakcinacije u Rusiji propala je imala širok odjek. U komentarima mnogi postavljaju pitanje kakva je statistika vakcinisanosti među radnicima Ruske pravoslavne crkve, među sveštenicima? Da li je neko uopšte vodi?

mitropolit Ilarion: Ne vodimo posebnu statistiku o vakcinaciji među sveštenicima ili parohijanima, ali mislim da je procenat otprilike isti kao i uopšte u društvu. Koliko mogu da kažem, generalno, u društvu su mišljenja podeljena oko 50 prema 50, odnosno oko polovine naše populacije su ljudi koji su vakcinisani ili su spremni za ovo, ili su bili bolesni i imaju dovoljno količina antitela. A druga polovina su ljudi koji iz nekog fundamentalnog razloga ne žele da se vakcinišu, a ova razmišljanja su ponekad i najsmešnija. Na primer, šire se mitovi da će te vakcine učiniti muškarca impotentnim, da žena neće moći da se porodi, da će vakcinacija imati neke dugoročne, opasne i strašne posledice. Ljudi zatvaraju oči pred onim što se dešava okolo kada, jedan po jedan, oni oko njih umiru,

E. Gračeva : Da li vakcinacija treba da postane obavezna za sveštenike?

Mitropolit Ilarion : Lično smatram da bi vakcinacija trebalo da bude obavezna za sveštenoslužitelje, jer su u stalnom kontaktu sa veoma velikim brojem ljudi. Osim, naravno, kada postoje neke medicinske kontraindikacije. Ali u našoj Crkvi, kao i u državi u celini, usvojen je takav pristup da ne obavezujemo sveštenstvo da se vakciniše.

E. Gračeva : Vladiko , zbog teške epidemiološke situacije, Arhijerejski Sabor, zakazan za novembar, odložen je za kraj maja sledeće godine. Od ovog Saveta se očekivalo da donese niz važnih odluka, posebno o priznavanju „jekaterinburških ostataka“. Kako će sada biti sa ovim?

Mitropolit Ilarion : Mislim da ćemo odluke koje nećemo moći da donesemo u novembru doneti u maju sledeće godine, ako se, ako Bog da, epidemijska situacija promeni na bolje. Tada će, verovatno, biti donete te odluke čije je usvajanje zakazano za novembar.

Istražni komitet je već objavio tri toma materijala koji su prikupljeni tokom proučavanja „jekaterinburških ostataka“. Za razliku od prve studije, koja je na brzinu urađena 90-ih godina, koja nije primljena u Crkvu, što je izazvalo sumnju i zbunjenost, sadašnje istraživanje je iscrpno. Više od 40 različitih testova, uključujući i genetske, obavljeno je u različitim laboratorijama, uključujući i one za koje niko nije znao o kakvim se uzorcima koštanog tkiva radi. Zaključci koje je doneo Istražni komitet su sasvim jasni. Članovi Sinoda su već upoznati sa ovim zaključcima, a nakon objavljivanja ova tri toma, oni će biti dostupni svima.

Izvršen je veoma mukotrpan, skrupulozan i, zapravo, iscrpan posao. Ostaje nam samo da se upoznamo sa njegovim rezultatima i donesemo odgovarajuću odluku.

E. Gracheva : Vladyka, pređimo na međunarodne teme. Carigradski patrijarh Vartolomej boravi ove nedelje u poseti Sjedinjenim Američkim Državama, gde je predviđen lični sastanak sa predsednikom Džoom Bajdenom. Koja je svrha ove posete carigradskog patrijarha? Šta očekujete na osnovu njegovih rezultata?

Mitropolit Ilarion : Prvo, glavno stado Carigradske patrijaršije je u Americi. U Turskoj Carigradska patrijaršija praktično nema vernika, a u Americi postoji solidna grčka dijaspora, koja je pastvo Carigradskog patrijarha i finansijski podržava, a u stvari, održava Carigradsku patrijaršiju.

Uz to, američka administracija već dugi niz godina pruža političku podršku Carigradu, uključujući i one ambiciozne planove koje Carigradska patrijaršija neguje i delimično sprovodi. Ovi planovi se svode na to da iz časnog primata uloga carigradskog patrijarha u pravoslavnoj crkvi prerasta u neku vrstu papske vlasti u katoličkoj crkvi. To je, u stvari, ono što najviše brine carigradski patrijarh. To se može pratiti u gotovo svim oblastima njegovog delovanja.

E. Gracheva : Ksenia Sobchak objavila je film na svom Jutjub kanalu u kojem je učestvovao ozloglašeni sveštenik Roman Stepanov. Proslavio se po tome što je pozvao jerarhe Ruske pravoslavne crkve da objave svoje prihode i imovinu. Konkretno u ovom intervjuu, Sobčak govori o upotrebi droge od strane sveštenika, o silovanju maloletnika od strane sveštenika. Da li ste videli ovaj intervju? Šta kažeš na njega?

Mitropolit Ilarion : Video sam ovaj intervju. Stavimo sve na svoje mesto. Ne govori o upotrebi droge od strane sveštenika, već o tome kako je i sam drogirao. Šta je, u stvari, video proizvod Ksenije Sobčak? Našla je sveštenika kome je zabranjeno služenje. Zašto je zabranjeno? Ne zato što je pozvao na otkrivanje prihoda, već zato što je prekršio osnovna kanonska pravila Pravoslavne Crkve.

Postoji osnovno pravilo da sveštenik mora biti oženjen u jednom braku. Ako sveštenikov brak bude raskinut, on može ili da se zamonaši, ili može da ostane u celibatu, ili, ako stupi u drugi brak, lišava se svetog dostojanstva – ovo je opšteprihvaćeno pravilo od kojeg se ne prave izuzeci. . Posle hirotonije raspala se porodica ovog sveštenika – ovo je, naravno, životna tragedija, ali svaki sveštenik na takvu životnu tragediju odgovara drugačije. Ovaj sveštenik je počeo da živi sa drugom ženom, a sa njom se drogirao, o čemu i sam vrlo živopisno priča. Onda je od ove žene dobio ćerku. I on se od nje rastavio i sada je stupio u kohabitaciju sa trećom ženom.

E. Gračeva : Jednostavno "Kazanova Ruske Pravoslavne Crkve" ...

Mitropolit Ilarion : O svemu tome govori u ovom filmu, prikazuje ove žene. Stoga, ako ga uporedite sa Martinom Luterom, onda, možda, pre svega, treba da postavite pitanje koje je Hristos postavio svojim protivnicima: „Zašto gledaš trun u oku brata svoga, a ne osećaš snop u tvom oku?" (Luka 6:41). Po kom osnovu i kakvo pravo ima osoba koja je prekršila osnovna pravila koja važe za sveštenika?..

Mnogo toga u ovom filmu je potpuno neutemeljeno. Na primer, žena optužuje određenog sveštenika da je maltretira. Zašto da verujemo ovoj ženi? Roman Stepanov dolazi u crkvu ovog sveštenika sa kamerom, progoni ga, počinje da mu govori – morate se pokajati, ispovediti. Ili je možda taj sveštenik nevin? Ako je kriv, neka to utvrde istražni organi. Zašto onda ova žena ne podnese tužbu, ode u tužilaštvo? Ceo ovaj film izgrađen je na takvim potpuno ničim potkrepljenim lažima.

Opet, ovaj sveštenik govori o nasilju nad maloletnom decom u odnosu na sebe. Priča kako su njega, petogodišnjeg dečaka, jednom napala starija deca i silovala ga. To je trauma koju je on doživeo, ali kakve to veze ima sa životom Crkve potpuno je neshvatljivo.

Odnosno, ispostavlja se da osoba ima brojne lične probleme: bio je zavisnik od droge, sada kao da je „zaglavio“; narušio je bračnu vernost, već živi sa trećom ženom, još uvek je sveštenik, a pritom ne traži probleme u sebi, već u svetu oko sebe. Naravno, tako problematična osoba koja je imala toliko tragedija i mana u svom životu teško da će moći da vidi nešto dobro ne samo u Crkvi, već iu svetu oko sebe uopšte.

E. Gracheva : Neko pod ovim izdanjem Sobčak je napisao sledeći komentar: „Na kraju krajeva, Gospod ju je spasao od smrti, a ona je prva stvar koja radi – piše ovu gadost o Crkvi.“ Govorimo, naravno, o fatalnoj nesreći u Sočiju, u kojoj je Sobčak bio putnik u automobilu. Da li je Ksenija Sobčak, po vašem mišljenju, imala moralno pravo da napusti mesto nesreće?

Mitropolit Ilarion : Mislim da je vozač odgovoran za saobraćajnu nesreću. Stoga, naravno, vozač mora ostati na mestu. Ako je putnik učestvovao u saobraćajnoj nesreći, onda je ljudski pozvan da pomogne žrtvama. To je sve što mogu da kažem na ovu temu.

E. Gračeva : Ali šta je sa činjenicom, Vladyka, da je ona otpustila prethodnog vozača kada je odbio da pređe na nadolazeću traku?

Mitropolit Ilarion : Ne želim da pričam o tuđim gresima, ne želim da budem kao Roman Stepanov, koji oko sebe traži neke probleme. Neka svako bude odgovoran za svoje poslove i odgovara za svoje postupke - ovo je najbolji pristup. Gospod je rekao: „Ne sudite, da vam se ne sudi“ (Mt. 7, 1).

E. Gračeva : Hvala vam puno, Vladyka, što ste odgovorili na naša pitanja.

Mitropolit Ilarion : Hvala, Katarina!

U drugom delu programa Mitropolit Ilarion je odgovarao na pitanja gledalaca koja su poslata na sajt programa Crkva i svet .

Pitanje : Pročitao sam sva Jevanđelja, ali još uvek ne razumem odakle je Bog došao. On je stvorio svet i čoveka, ali kako se On sam pojavio?

Mitropolit Ilarion : Bog se nije pojavio niotkuda, On je uvek postojao, postoji i postojaće. Bog je, ako hoćete, jedino Biće koje nikada nije počelo i nikada se neće završiti. Sva ostala stvorenja stvorena su od Boga i dobila početak u vremenu, a On postoji van vremena, On je Tvorac vremena. Nikada nije počelo, nikad se nije rodilo. On je oduvek postojao.

Pitanje : Molimo da razjasnite pitanje jezika bogosluženja. Znam da je postavljeno mnogo puta, ali kao i mnogi ljudi, još uvek nemam potpuno razumevanje. Obično se kaže da je crkvenoslovenski jezik na kojem se prvobitno obavljala služba. Ako sledite ovu logiku, onda možete ići dalje - morate voditi bogosluženja na grčkom. Pošto je Hristos govorio aramejski, onda možda preći na aramejski?

Mitropolit Ilarion : Bogoslužbeni jezik je tema o kojoj se u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi govori veoma dugo, bar od 19. veka, kada je na ovu temu pisao Sveti Teofan Zatnik.

Problem je ovde složen i mora se rešavati na sveobuhvatan način. Prosto prevesti vizantijske bogoslužbene tekstove 8. veka na ruski ne znači učiniti službu razumljivom. Izveo sam jedan jednostavan eksperiment kada sam služio u ugarskoj eparhiji: imali smo parohiju koja je govorila ruski, a na jednoj službi sam pročitao Veliki kanon pokajničkog Andreja Kritskog ne na slovenskom, već na ruskom. Ljudi na isti način ništa nisu razumeli na ruskom, kao što ne razumeju ni ovaj tekst na slovenskom. Зашто? Zato što je reč o složenom teološkom tekstu koji je pisan u doba kada su ljudi, a posebno monasi za koje je ovaj tekst pisan, odlično poznavali Sveto pismo. Sada ljudi najvećim delom ne poznaju Sveto pismo, čak ni naši pravoslavni vernici.

Odnosno, ovde se ne postavlja pitanje kako prevesti tekstove na ruski, već kako uslugu učiniti dostupnijom i razumljivijom. Za to se u nekim slučajevima može koristiti ruski jezik. Na primer, Njegova Svetost Patrijarh poziva sveštenike koji za to imaju želju i imaju odgovarajuću molbu u svojoj parohiji da čitaju odlomke iz Apostola i iz Jevanđelja na ruskom, a ne na slovenskom jeziku. U nekim parohijama takva čitanja su i na slovenskom i na ruskom, kao, na primer, u parohiji gde ja služim. Ali pitanje razumevanja bogosluženja može se u potpunosti rešiti samo zbog činjenice da će se ljudima stalno objašnjavati značenje službe i da će oni sami biti ozbiljni u pogledu čitanja Svetog pisma. Bez poznavanja Svetog Pisma, Biblije, i ne samo Jevanđelja, već i Starog Zaveta, nemoguće je razumeti bogosluženje.

Pitanje : Recite mi, molim vas, kako se osloboditi sebičnosti, od fiksacije samo na sebe? Ne mogu svim srcem da proniknem u probleme bližnjih, u glavi samo svoje.

Mitropolit Ilarion : Da biste se oslobodili sebičnosti, morate naučiti da se postavljate na mesto drugog čoveka. Došla vam je osoba sa nekim pitanjem ili problemom, a vi pokušavate da rešite ovaj problem iz sopstvenog iskustva, ali pokušajte da se stavite na mesto te osobe. Kako biste postupili ili kako biste se osećali u takvoj situaciji? I pokušajte da mu pomognete iz perspektive druge osobe, da saosećate. Ovo se, naravno, mora naučiti. U nekim slučajevima, morate se prisiliti da to učinite, prisilite sebe da izađete u susret sa drugom osobom, otvorite mu svoje srce. I, naravno, treba da se molite Bogu da vam pomogne da se oslobodite sebičnosti i da vidite druge ljude sa njihovim problemima, tugama, potrebama i bolestima i da im priteknete u pomoć.

Pitanje : Objasnite, molim vas, zapovest: "Ne sudite...". Na kraju krajeva, naš Spasitelj, po Svetom pismu, u sporovima protivreči prvosveštenicima i književnicima, nazivajući ih potomcima zmija i licemera.

Mitropolit Ilarion : Uzgred, želim da kažem da izraz „mrijest zmija“ nije baš uspešan prevod onoga što bi bilo pravilnije prevesti kao „zmijino potomstvo“. Ovaj izraz je upotrebio Jovan Krstitelj, a Gospod Isus Hristos ga je pozajmio od Krstitelja. Grčka reč za ehidnu zapravo znači zmija. Ovo je usput.

A u stvari na vaše pitanje, mogu odgovoriti na sledeće. Gospod je pozvao da ne sudimo i ne osuđujemo ljude, ali nikada nije pozvao čoveka da se odrekne dara rasuđivanja, to jest, na primer, moramo razumeti šta je greh i grešni način života. Imamo pravo da osuđujemo grešni način života, ali ne smemo osuđivati ​​grešnika.

Sam Gospod Isus Hristos je dao primer. Jevanđelje sadrži brojne primere kako On nije osudio grešnike, ali nikada nije opravdao greh. Kada mu je prišla grešnica da mu pomaže noge mirisnim mirom, On je nije osudio, ali nije ni opravdao njen greh. Jednostavno joj je uradio tako da je ona bez reči shvatila da mora da promeni svoj život.

Gospod nas poziva da tako postupamo: da ne osuđujemo ljude, već da živimo tako da kada dođu u kontakt sa nama, sami shvate šta je greh, a šta vrlina i uzmu primer od nas.

Prenos bih završio istim rečima Gospoda Isusa Hrista o kojima je bilo reči: „Ne sudite, da nećete biti suđeni, jer kakvim sudom budete sudili, biće vam suđeno“ (Mt. 7: 1-2).

Želim vam sve najbolje i neka vas sve blagoslovi Gospod.

Služba za komunikaciju DECR / Patriarchia.ru